Ježeva kućica

Jedna od najčuvenijih i najlepših dečjih pesama svih vremena, ovo remek delo Branka Ćopića ne prestaje da oduševljava svaku novu generaciju mališana.

Poema Ježeva kucica je vrhunac Ćopićeve magije. Nešto tako milo i čedno na našem jeziku nije napisano. Ježurka Ježic, ćudljivi usamljenik sa bodljama kao jamcem svoje nezavisnosti, jedno je malo šumsko božanstvo. O njegovoj logi pod kladom Ćopić je napisao zanosnu himnu. To je apoteoza o kući kao vrhunskom utočištu. Ko pročita ovu poemu, ne može sresti ježa a da se ne osmjehne Ćopićevim osmjehom. Ponekad pomišljam da je Ježurka Ježic drugo ime Branka Ćopića.

Ta poema se na stranicama ove slikovnice, zahvaljujući ilustratoru, dešava "s one strane" mirisa paprati i šumskog gustiša, tamo gde je drveće živo, a na njemu bajkovite kućice sa širom otvorenim malim prozorima, pa se vide kockasti stolnjaci što mirišu na mamine kolače, dok napolju u mraku svetle nečije oči, a mesec, što plovi iznad senki drveća, pali šumske fenjere.

Pustolovni dodatak

U Pustolovnom dodatku naći ćete zanimljive priče iz detinjstva Branka Ćopića – kako je upoznao ježa, kako mu je izgledala mama, sa kim je čuvao ovce, čega se plašio kao mali, da li je bio stidljiv, koji mu je bio prvi školski mangupluk.