Kako sam ušao u Europu

Zasićen crnom hronikom i ratnim novinarstvom, autor Kino Like je 2001. godine emigrirao u Francusku, gde zarađuje svirajući harmoniku po ulicama.

Od svog dnevnika emigranta Karakaš je napravio „reality-roman Kako sam ušao u Europu”, hroniku borbe za opstanak na ulicama Bordoa i Pariza, koju su kritičari nazvali biserom hrvatskog naturalizma. Karakaševi ulični nastupi su, pored načina da se prehrani, istovremeno i deo multimedijalnog projekta podržanog od strane hrvatskog Ministarstva kulture, koji „ispituje mogućnosti komunikacije stranca, pisca, svirača, performera s novom okolinom". Prema rečima autora, u publici su do sada bili mnogi poznati ljudi – Dejvid Bouvi, Žerar Deperdje i Danijel Otej između ostalih, dešavalo se da do suza dovede starije pariske dame, ali i da završi u zatvoru, a snimali su ga i za čuvenu francusko-nemačku televiziju „Arte".

„Uvjerio sam se da netko ispod mosta koji nema apsolutno ništa, osim češlja, može biti sto puta sretniji od nekog izbezumljenog biznismena koji nosi tri laptopa, sedam mobitela i nema vremena odgovoriti na pitanje koliko ima sati", kaže Karakaš, i dodaje da teškoće s kojima se suočavaju njegovi likovi kada se dosele iz zelenila Like u Novi Zagreb ili neko drugo mesto sa puno betona muče i Crnce i Arape u predgrađima Pariza, tako da je reč o svojevrsnom globalnom problemu.

Knjiga je opremljena fotografijama autora koji svirajući provocira reakciju okoline, kako autentičnim ličkim pesmama, tako i parolama koje ispisuje po harmonici ili sebi.

Jednostavan stil ovih zapisa ovdašnjeg čitaoca može podsetiti na amsterdamske dnevnike Srđana Valjarevića, dok ih je poznati hrvatski pisac i urednik Robert Perišić uporedio sa Markesovim magičnim realizmom.