Kontrola uma u pravnom sistemu

Strava u ulici prava.

Sadašnje nacionalne tvorevine i države čiji isključivi smisao jest pružanje logističke potpore i servisiranje čovjeka, u potpunosti su promašile svoju ulogu, ako je to zapravo ikada i bila. Zdrav čovjek koji ne zavarava ni sebe i druge zna kad je ljubavi kraj i kad se treba razvesti; ma koliko ljubav bila vatrena, sada je više nema. „Država” se otuđila od čovjeka, onoga koji je njezin kamen temeljac i smisao postojanja.

Čovjek je u duhu i svijesti superiorno Biće, a razlozi kontrole su potpuno drugačiji od onih koje mi mislimo da jesu. Čovjek je konstantno pod umnom kontrolom, jer zatvor iluzije mora biti samonametnut. „Društveni ugovor“ na koji se sistem poziva u naravi ne postoji, niti je ikad napisan, niti je ikad potpisan…najobičnija iluzija, fikcija i prevara, što i cijeli sistem u svojoj biti jest. Da biste povjerovali da nešto, čega u biti nema, ne postoji, morate biti hipnotizirani tj. umno kontrolirani