Nema boga u susedgradu

Priče Roberta Perišića su jedna od najboljih lektira za devedesete i o devedesetim; surovo precizne ali i besno duhovite, one, prema rečima autora, govore o "nestanku generacije", izgubljene po ratištima ili kasnije utopljene u drogi, alkoholu, posttraumatskom sindromu (PTSP), ili prosto krizi srednjih godina.

Forma je uglavnom dijaloška, proistekla iz tradicije pisaca poput Bukovskog, Karvera i Hemingveja, mada Perišić kao važne pominje i uticaje popularne kulture: Džonija Štulića, grupu Haustor, Nika Kejva.

Pored očite brige za ritam i sažetost izlaganja, kao i svi istinski dobri pripovedači, Perišić veliku pažnju poklanja jeziku, bilo da se radi o vernom dočaravanju dalmatinskog dijalekta ili iskrivljenog engleskog kojim govori većina emigranata iz ovih krajeva.

Za domaći magazin Plastelin Perišić je ovako opisao svoju poetiku:

"U njegovu se stilu isprepliću zlatne stranice našeg fudbala s osjećajem samoće i uzaludnosti, te s čežnjom za nečim lijepim i još nedoživljenim, sve dakako u okviru mogućnosti što ih otvara perspektiva članstva u EU i NATO-u. Ovaj mladi ć, koji je dobrano zagazio u tridesete, zaista ne obećava, a njegov stil ne plijeni pažnju zahtjevnih čitatelja, niti smo ga učili na faksu. Ali eto, što bi rekao teoretičar Jean Baudrillard: 'Umjetnost je oduvijek nijekala samu sebe.' S druge strane, u kontekstu propadanja svih vrijednosti i kriterija, nije se svemu tome ni čuditi... Ne rađa se svaki dan Sergej Jesenjin, a bogme ni France Prešern, kao ni Milorad Pavić, itd."

O autoru

Robert Perišić rođen je u Splitu 1969. godine, danas živi u Zagrebu. Jedan je od najvažnijih savremenih hrvatskih književnika, a za slavu najviše može da zahvali zbirkama kratkih priča Možeš pljunuti onoga tko te bude pitao za nas (1999) i Užas i veliki troškovi (2002), od kojih se devet reprezentativnih priča našlo u ovom izboru.

O temama i stilu Roberta Perišića dosta govori i njegova omiljena lektira - legendarna zbirka priča O čemu govorimo kada govorimo o ljubavi američkog pisca Rejmonda Karvera.
Perišić je poznat i kao književni kritičar zagrebačkog nedeljnika Globus i kolumnista hrvatskog Playboy-a, a nekada i čuvenog splitskog nedeljnika Feral tribune. Osim proze, napisao je i nekoliko knjiga poezije, narko-farsu Kultura u predgrađu, postavljenu 2000. godine u zagrebačkom pozorištu Gavella, kao i scenario za film 100 Minuta slave Dalibora Matanića (2004). Njegov roman Naš čovjek na terenu (2007) dobio je najvažnije hrvatsko književno priznanje za prozu – nagradu Jutarnjeg lista.