Oblasti • Društvene nauke • Filozofija
Autor: |
Seren Kjerkegor ![]() |
Prevod: | |
ISBN: | 978-86-6457-272-9 |
Format: | 21 cm |
Strana: | 388 |
Povez: | Tvrd povez |
Izdavač: | Dereta
![]() |
Godina: | 2020. |
Prvi put se u prevodu na srpski jezik pojavljuje ovo delo Serena Kjerkegora, napisano pre gotovo 180 godina, odbranjeno kao magistarska teza (ekvivalentna doktorskim disertacijama iz drugih naučnih oblasti), a ocenjeno od strane takvog autoriteta kakav je Pol de Man kao najbolja dostupna knjiga o ironiji. Ono što je takvom čini, pored dubine, sagledavanja koncepta ironije u totalitetu (od antike do Hegela), upravo su ona svojstva po kojima disertacija velikog Danca odstupa od forme naučnog dela: obilje književnih sredstava u njoj, strast s kojom je napisana, sam duh knjige koja zavodi, ubeđuje i osporava.
Kjerkegor se, kroz Aristofanov, Ksenofanov i Platonov „izveštaj”, probija do autentičnog Sokrata, kojeg uzima za primer filozofske ironijske pozicije, a zapravo pruža izraz vlastitom odnosu prema životu. Danski Sokrat se tako prvi put poduhvatio jedne od svojih velikih tema – grčkog filozofa koji je znao da ništa ne zna – a kojoj će se vraćati čitavog života, često sa paradoksalnim ishodima, ali i sa sve snažnijom identifikacijom sa njim.
Jasmina Ahmetagić
Vladeta Jerotić
Andrija Stojković
Nikola Kajtez
Platon
Noam Čomski