Teorija književnosti

Prvo izdanje, 2012, 15,7 x 23 cm, 576 str., tvrdi povez, latinica.

„Kada mi je profesor Gojko Tešić predložio da u ovom izdavačkom poduzeću objavim Teoriju književnosti, najprije sam rekao kako mi se čini da ta knjiga ipak pripada prošlosti s obzirom na sve što se dogodilo u proučavanju književnosti otkako sam je napisao. Osim toga, spomenuh da sam je gotovo zamrzio, kao što je jednom Flaubert rekao da je zamrzio Gospođu Bovari, jer gdjegod dođe, svi mu govore kako poznaju njegov opus, a ništa drugo njegovo nisu pročitali. No moram reći, on je napisao izvrstan roman, a ja sam napisao osnovni priručnik za učenike i studente prve godine, pa baš i ne bih želio da to bude jedino djelo zbog kojega me čitatelji poznaju. Ipak, profesor me Tešić pokolebao jer je napomenuo kako bez obzira na buran i složen razvoj teorije književnosti, uvod u neke osnovne spoznaje mora proći svatko tko se želi uputiti u suvremeno stanje.       Teoriju književnosti napisao sam 1974. godine. Bila je dobro primljena, predstavljena je i u Beogradu, doživjela je brojna izdanja, a koliko mi je poznato, upotrebljavala se i na širem području bivše države. Mislim da to prije svega zahvaljuje nastojanju da školsku tradiciju povežem s tada suvremenim shvaćanjima o interpretaciji, ruskom formalizmu i strukturalizmu. Nisam pri tome želio da knjigu suviše opteretim vlastitim stajalištima. Pisao sam u žanru primjerenom priručniku, nastojao sam samo upozoriti na osnovne pojmove i postojeće spoznaje, no ipak držim da sam se ’odmaknuo’ od tada ustaljenih obrazaca i ’primaknuo’ shvaćanju književnosti kao samosvojne stvaralačke djelatnosti. U kasnijim sam izdanjima tekst mjestimice i nadopunjavao, odustavši tek kada sam primijetio da se cjelina ne može popravljati u dijelovima, a da novu cjelinu po svoj prilici mora netko drugi napisati.       Profesor Tešić i tim je povodom predložio da zajedno s Teorijom objavim i Rječnik književnoga nazivlja, koji je nastao znatno kasnije. I njega sam, međutim, napisao isključivo zbog učenika i studenata, pa je zadržao karakter uvoda. Smatram tako da se uklapa u izlaganje Teorije, jer uvodi i objašnjava i neke osnovne pojmove koji se učestalo ponavljaju u novijim teorijama i književnoj kritici. Vjerujem zato da može biti od pomoći i novim čitateljima, no napominjem da nisam želio nadići okvire osnovnog priručnika.“ Milivoj Solar